VJERAN PIRŠIĆ Hrvatska čeka, čeka moguću katastrofu (član upravnega odbora AAG)


 

Hrvatska čeka, čeka moguću katastrofu

Čačić nam prodaje zastarjele projekte pod razvojne. I dok normalne države traže izlaz iz fosilnog u postfosilno doba, kako bi spriječile ili ublažile ekološku katastrofu koja nam se svima sprema, Hrvatska čeka… Kaže za Danas.hr Piršić koji se prometnuo u jednog od žešćih kritičara prvog potpredsjednika.

Napravljena su četiri revizijska izvješća studije utjecaja na okoliš podzemne HE Ombla, od koje su tri dale negativnu ocjenu za projekt. Ipak, prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačićsumnja u njihovu vjerodostojnost jer studije nisu plaćene.

Ne možemo volontere i ljude koji hoće dobro Hrvatskoj tretirati kao idiote i budale, pogotovo eksperta, i to skupog eksperta koji je napravio gratis reviziju studije za Republiku Hrvatsku, za građane ove zemlje. To je neprihvatljivo.

Postoje ozbiljne sumnje u smislenost, isplativost, ali i sigurnost projekta Ombla za sve nas. Studija utjecaja na okoliš stara je 13 godina i ona ne može odražavati današnje stanje znanosti vezano za spoznaje o tom projektu, pogotovo s podacima koji su bili 10 godina stari. No, s druge strane treba komentirati i neprihvatljiv način kojim prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić tretira ovaj projekt. Taj čovjek poziva na kršenje zakonskih propisa Republike Hrvatske. Ako potpredsjednik Vlade traži da se projekt dogodi, a da nije završen postupak utjecaja na okoliš, to znači da potpredsjednik Vlade traži da se ne poštuju hrvatski zakoni, konkretno Zakon o zaštiti okoliša iz 2007.
Druga stvar je Čačićeva tvrdnja da je besplatna studija nevrijedna. Ali mi ne možemo volontere i ljude koji hoće dobro Hrvatskoj tretirati kao idiote i budale, pogotovo eksperta, i to skupog eksperta koji je napravio gratis reviziju studije za Republiku Hrvatsku, za građane ove zemlje. To je neprihvatljivo.
Koji su ključni problemi izneseni u revizorskim izvješćima?
Naš glavni apel je da Vlada RH na internet stavi ta izvješća. Mi nismo ovlašteni kao građani i civilno društvo da Vladine dokumente i dokumente rađene za Vladu objavljujemo. A problemi vezani za projekt su sljedeći: taj projekt sam po sebi je ekonomski neisplativ, i to prema studiji koja postoji. To je projekt koji daje skupu struju po ekonomskim analizama. Zatim, radi se o eksperimentalnom projektu, to nije nadzemna akumulacija, nego podzemna, koja kao takva postoji samo još u Turskoj. Ona je sama po sebi već veliki rizik. Rizik je u prvom redu financijski jer se želi u kršu, koji je, zapravo, govoreći laički, ementaler, napraviti podzemnu akumulaciju. I tko zna gdje će to i kako početi puštati vodu. Također, u slučaju potresa, kažu eksperti u tim studijama, udarni val koji bi se u praznom prostoru akumulirao i ublažio se, u vodenom bi se spremniku pojačao i time bi neki benigni potres za Dubrovnik mogao biti katastrofalan ako se velika masa vode stavi u brdo iznad Dubrovnika. Treće, to je jedini izvor pitke vode za Dubrovnik i u slučaju bilo kojeg poremećaja u tim radovima, Dubrovnik može ostati bez pitke vode. Moguće je i iz zaleđa, iz Hercegovine da se dogodi neki poremećaj.
Osnovni razlog zašto se gura taj projekt jest taj da je on tehnička osnova struje i vode za golf na Srđu. Odnosno, to je projekt koji bi trebao omogućiti da se projekt golfa na Srđu lakše napravi.

Snimio: Franjo Tot
Tko je radio na pozitivnom izvješću?
Isti oni koji su napravili i pozitivnu studiju utjecaja na okoliš 1999. za projekt Ombla. Tada je gospodin Ognjen Bonacci, ugledni hidrolog, izbačen iz Komisije za ocjenu studije jer je bio protiv projekta. Slično je bilo i s golfom na Motovunu, gdje je čovjek koji je pisao strategiju razvoja golfa RH, dakle on je "za" golf, glasao protiv golfa na Motovunu jer golf na Motovunu uopće nije golf na Motovunu. To je, zapravo, 525 apartmana u od RH proglašenom zaštićenom krajobrazu i tamo ne može biti golf, jer se nalazi pored rijeke Mirne, koja je plavna od antike, nego eventualno riža. I tako upravni postupak za ocjenu projekta mutira, mutira tako da studije ne ocjenjuju, nego opravdavaju predmetne zahvate, a to je zbog toga što je do ovog novog zakona koji je Mirela Holy htjela donijeti, i zato je smetala, bila situacija da je investitor određivao izrađivače studija. U najboljem sustavu na svijetu – u Švicarskoj, Švedskoj, nije bitno – ako imate situaciju da investitor bira izrađivače studije, onda će prije ili kasnije oni početi naštimavati studije da ne bi izgubili posao, jer tko će dati novi posao izrađivaču studije koji je dao negativnu ocjenu za neki projekt.
Kako zaustaviti Čačića u njegovom naumu? Čovjek očito stvara one uvjete koji mu odgovaraju za provedbu njegovih projekata.

Osnovni razlog zašto se gura projekt Ombla jest taj da je on tehnička osnova struje i vode za golf na Srđu.

Ja bih preformulirao pitanje u: kako da Hrvatska bude mudra i normalna država? Jer očito je po izjavama koje je čovjek davao da on ne poznaje kako funkcionira sustav zaštite okoliša. Ovo je situacija u kojoj sustav, koji je čak u nekim elementima dobro koncipiran, mutira u praksi s nekim ljudima koji si prisvajaju previše moći i imaju neke mesijanske vizije sebe. Smatram da se trebaju dogoditi dvije stvari. Prvo je da se demontiraju patološki sustavi koji postoje, a to su sustavi koji kradu stotine milijuna kuna iz zaštite okoliša godišnje u Hrvatskoj, te da se donesu dobri zakoni i podzakonski akti koji će funkcionirati. A to je pokušavala Mirela Holy i zato je pala. Ukratko, jačanjem demokracije i transparentnosti. Ako bi građani imali veće pravo da sudjeluju u pitanju zaštite okoliša i ako transparentno pokažemo da neki visoki državni dužnosnici govore gluposti, onda ćemo praktički pokrenuti taj mehanizam i ublažiti ovaj pad u dekadenciju, ako već ne i okrenuti.
Revizije koje su se radile po pitanju utjecaja na okoliš nisu bile hir Mirele Holy, tražila ih je i Europska komisija, ali ne samo za HE Ombla, nego za niz vodnih projekata, kao što je projekt Gornji horizonti, odnosno navodnjavanje Neretve, te niz drugih projekata.
Javna je tajna da postoji pismo koje je zimus napisano iz Europske komisije Hrvatskim vodama, u kojem je vrlo jasno pokazano da stvari koje se događaju oko voda u Hrvatskoj više nisu prihvatljive. To je pismo izazvalo veliku paniku. Ono nije izašlo u javnost, ne znam zbog čega, ali mislim da je pokazalo da kod nas postoji zaista čudan lobi koji se bavi vodama. Ali sigurno je da revizija projekta Ombla nije napravljena kao hir nego kao posljedica jasnog upozorenja EU-a da tu nešto nije u redu.

Foto: Martina Maračić

Snimila: Martina Maračić
Tko stoji iza tih lobija?
U Hrvatskoj imamo razne interesne skupine koje su umrežene s ljudima u izvršnoj vlasti. Tu imamo svega, od nekih sitnih kokošara koji vade i preprodaju šljunak, do Plive koja je imala vodoprivrednu dozvolu, koju Hrvatske vode odbijaju dati javnosti na uvid, za potok Gorjak, gdje se dogodilo možda jedno od najvećih zagađenja u ovom dijelu Europe i koje vjerojatno uključuje superbakterije otporne na antibiotike.
Koje bi bile posljedice realizacije projekta Gornji horizonti?
To je jedan vrlo čudan projekt koji bi doveo do salinizacije delte Neretve, a delta Neretve će biti vjerojatno izgubljena sama po sebi zbog porasta razine mora koja se događa ne samo zbog klimatskih promjena, nego i zbog toga što naša obala tone. Navodno naša obala tone jedan metar u tisuću godina. A to će vjerojatno biti ubrzano zbog klimatskih promjena. A kod delte Neretve je problem što će penetracija slane vode dovesti vjerojatno do salinizacije delte, te ona vjerojatno više neće biti za poljoprivredu. Ako još maknu vodu, odnosno ukradu vodu rijeci Neretvi i prebace je na svoj sliv, Trebišnjicu, dakle na drugi pravac, time će se dodatno ubrzati salinizacija delte, a što će rezultirati povratkom gladi i siromaštva kao nekada u deltu, prije ovih radova koji su rađeni nakon Drugog svjetskog rata, kad je delta bila vrlo negostoljubivo područje za život. To, zapravo, znači gubitak poljoprivrede.
Bivša ministrica Holy nije gledala blagonaklono prema tom projektu, upravo suprotno. No, je li mu Vlada naklonjena?
Ja se, zapravo, pitam kuži li Vlada uopće što se događa? Mislim, jednostavno imam problem shvatiti logiku nekoliko Vlada RH koje sam imao priliku upoznati.

Čačić je svojim izjavama da Plomin ide dalje direktno izvršio pritisak na povjerenstvo koje ocjenjuje studiju. To povjerenstvo više ne može normalno raditi, pogotovo zato što dobar dio povjerenstva radi u državnoj službi.

TE Plomin 3, na kojoj inzistira Radimir Čačić, također je problematična?
Pitanja su sljedeća: je li potrebno zamijeniti dotrajalu TE Plomin 1? Da. Može li se napraviti taj projekt da bude prihvatljiv za okoliš, zemlju i ljude? Da. Daje li nam to tehnologija koja se trenutno nudi? Apsolutno ne. Problem je da je taj projekt jednostavno loša, zastarjela tehnologija. Svuda po svijetu rabe IGCC tehnologiju, tehnologiju čistog ugljena, koja se razvija u Sjedinjenim Državama. Ta tehnologija omogućava da se možete kasnije prebaciti na plin ili miješati s plinom. Dakle, pokušavaju nam podvaliti stari projekt kao razvojni. U čijem je to interesu vjerojatno znamo, jer su otkriveni lobisti određenih kompanija koje imaju vrlo jasne svoje interese u tome.
Koje su to kompanije?
Još nije vrijeme to reći. No, bitno je reći da je prvi potpredsjednik Vlade sa svojim izjavama da Plomin ide dalje direktno izvršio pritisak na povjerenstvo koje ocjenjuje studiju. To povjerenstvo više ne može normalno raditi, pogotovo zato što dobar dio povjerenstva radi u državnoj službi.
Možemo reći da su oni ucijenjeni?
Ja sam komunicirao sinoć s nekoliko njih. Oni praktički ne znaju kako napisati negativno mišljenje, a imaju negativno mišljenje. To nisu primjedbe tipa "meni se to ne sviđa, meni će to smrdjeti", to su primjedbe koje govore o recimo zbrinjavanju CO2, fundamentalne primjedbe na projekt.
Koje su posljedice realizacije tog projekta po okoliš i društvo?
Taj projekt će vjerojatno biti dugo rađen i davat će nekonkurentnu energiju zbog plaćanja emisije CO2 kad uđemo na tržište. A s druge strane ćemo zanemariti razvoj perspektivnih, obnovljivih izvora energije. Kao treće, imat ćemo vjerojatno situaciju velikog zagađenja okoliša koje neće biti prihvatljivo.

Snimio: Franjo Tot
U kojem će nam se obliku vratiti to zagađenje?
Klasična situacija s termoelektranama je već svima jasna. O tome se nešto istraživalo u Istri u domeni zdravlja, a istraživanja su pokazala da je Istra zbog Plomina 1 i 2 i radioaktivne šljake koju vjetar raznosi jako opasno područje za život. Kad smo dokazali službenim podacima da najviše žena od raka obolijeva u Rijeci i kao hipotezu to povezali s rafinerijom Urinj, koja emitira hrpu benzena, koja se definitivno ne ponaša korektno nakon takozvane rekonstrukcije, koja izbacuje četiri tone teškog metala na sat kad radi punom snagom po nekim bilancama, onda je Zavod za javno zdravstvo rekao da se to događa zato što Riječanke previše puše.
Također, istraživanje doktora Lucijana Mohorovića vezana za pobačaj trudnica u Istri pokazuju da su podaci poražavajući.
Kako vidite razvoj energetske politike u Hrvatskoj, u kojem bismo smjeru trebali krenuti. Odnosno, koji je najlošiji mogući scenarij, a koji smjer je dobar?
Za sve za što naši energetičari tvrde da je nemoguće, kad se maknete vidite da je sve to, zapravo, moguće i realizirano. Ako se vozite autocestom od Salzburga prema Münchenu, svaka druga štala ima solarnu instalaciju na krovu. Normalne države stalno govore o tranziciji iz fosilnog u postfosilno društvo. Ja sam imao čast biti u Švedskoj 23. studenoga 2006. godine, kad je parlament raspravljao samo o tome kako i kad će se Kraljevina Švedska riješiti ovisnosti o fosilnim gorivima. Ne hoće li se, može li se, nego kako će se i kad riješiti. Odgovor je da je se mogu riješiti do 2050. godine pomoću biomase i geotermalnih izvora. Oni su u međuvremenu godišnju potrošnju nafte smanjili s 30 na 20 milijuna tona, oni su 34 posto na biomasi već sada, a odluka parlamenta je bila da do 2025. godine budu na 50 posto obnovljivih izvora energije. Danska je odlučila da 100 posto mora biti do 2035. godine. Hrvatska može najkasnije do 2050. godine biti obnovljiva sto posto. Nije poanta da bacimo sutra sve naše motore u smeće i prijeđemo na elektroautomobile, nitko ne traži zatvaranje pogona odmah, ali traži se jasan vektor koji će Hrvatsku na vrijeme prevesti iz doba fosilnih goriva u postfosilno društvo i da se pri tome razvije domaća industrija i zaposle domaći radnici. Jer ako ne razvijemo domaće gospodarstvo, imat ćemo dodatno još većih problema.
Pogledajte vjetroelektrane po brdima, gore piše neki GMBH, a ne Končar, a ja bih bio sretan da piše Končar i da je stup napravio neki škver. Ali to nije slučaj. Čak su i betonski podlošci došli iz Njemačke, ni beton nismo dali našim ljudima da ga rade. Tu imamo situaciju da nam strani investitori svojom tehnologijom, za koju su pobrali svoje EU fondove i zaposlili svoje radnike, prodaju naš vjetar! Mi svi plaćamo pola lipe po kilovatsatu kad plaćamo račun za struju mjesečno. To ide u fond HROTE-a, iz njega se skuplja i otkupljuje energija iz obnovljivih izvora da se može vratiti investicija. Moje domaćinstvo za to plaća oko 20 kuna mjesečno. Mi plaćamo strancima naš vjetar s naših brda. Nisam nacionalist, ne slušamThompsona, ali mislim da kad je u pitanju gospodarstvo, treba braniti nacionalne interese.

Kad smo dokazali da najviše žena obolijeva od raka u Rijeci i kao hipotezu to povezali s Ininom rafinerijom, onda je Zavod za javno zdravstvo rekao da se to događa zato što Riječanke previše puše.

Ako me pitate koji je najgori mogući scenariji, trenutno se događa najgori mogući scenarij. U strategiji koja je donesena u našem Saboru prije nekoliko godina, traži se da se naprave termocentrale i nuklearke, da idemo na velike točkaste izvore, umjesto na diverzificirane, odnosno raspršene izvore. Konkretno, Njemačka je pomogla građanima u investiciji u 100.000 malih kogeneracijskih elektrana u podrumima da prave toplu vodu na plin i usput prave struju (4,7 kW). S druge strane u Hrvatskoj imate sunca u Komiži kao da je Abu Dhabi, a Komiža ostaje bez struje i građani kupuju agregate na mnogim otocima Dalmacije jer ne mogu ostati bez struje. Solarizacija Dalmacije je test inteligencije bilo koje Vlade RH upravo zbog toga jer time imate proizvodnju na mjestu potrošnje, i imate najveću proizvodnju kad je najveća potrošnja, a to je ljeti. Toplu vodu u Dalmaciji griju na naftu, što je potpuno suludo. Na Mljetu je iscurila nafta usred nacionalnog parka. Mislim, zašto je nafta uopće na Mljetu kad ima sunca?
S druge strane imate mogućnost imati reverzibilne hidrocentrale koje će pohranjivati energiju, imamo biomasu u Panoniji. To su naše mogućnosti.
Kako bi završila Hrvatska s realizacijom Čačićevih energetskih projekata? Koje su posljedice?
To je pravo pitanje, a odgovor je samo jedan – mi to ne znamo. Mi nemamo kvalitetne studije koje će nam to objasniti. Kod Plomina jedna od glavnih zamjerki je da ne postoji kvalitetna procjena utjecaja na zdravlje. Država, koja je investitor, to nije napravila. Mi možemo paušalno pretpostaviti i pozvati se na neke reference izvan Hrvatske, ali ključno pitanje je što ne znamo. U vezi s Omblom, primjedbe koje su dane čak i iz Europske banke za obnovu i razvoj odnose se na to da uopće nije izrađen 3D model. Stoga su ovakve izjave Radimira Čačića paušalne i jedan teški spin.

Foto: Martina Maračić

Snimila: Martina Maračić
Na mjesto Mirele Holy postavljen je mladi Mihael Zmajlović, koji tvrdi da će nastaviti istim smjerom i isto energično kao i Holy. Kako gledate na njegov izbor?
Kad imate novog dužnosnika, trebate pustiti neko kratko vrijeme i barem na početku biti naivni i glupi i vjerovati u ono što govori. Mislim da prvo treba biti dobronamjeran prema čovjeku, makar jedan dan, do prvih poteza. Ono što znamo jest da on nema kostura u ormaru koji će ispasti, a vidjet ćemo što će napraviti. Ako želite neku analizu koja je paušalna, on će nastaviti dobre proaktivne zakone koje je Holy počela gurati – Zakon o otpadu, koji je prošao javnu raspravu, Zakon o zaštiti okoliša, koji je u javnoj raspravi, te Zakon o zaštiti prirode, koji će biti u javnoj raspravi. Kad on govori o kontinuitetu, vjerojatno postoji politička odluka da se ti zakoni provedu, pošto je dio njih vezan za obveze prema EU. S druge strane on neće zaustaviti ove projekte. On će vjerojatno puno lakše propuštati te projekte, a dokaz za to je kad je pitao premijera za svoje mišljenje. Dakle, on je doslovce na pitanje novinara pitao premijera što da misli. To je čovjek koji će biti daleko mekši od Mirele Holy. Ono što još ne znamo je hoće li krenuti u demontažu lobija koji Mirela Holy nije uspjela napraviti.
Nije stigla?
Ne, nije imala podršku. Vi imate ljude poput Vinka Mladinea oko kojeg je već tri, četiri godine završena istraga, ali to nikad nije procesuirano.

Nije poanta da bacimo sutra sve naše motore u smeće i prijeđemo na elektroautomobile, nitko ne traži zatvaranje pogona odmah, ali traži se jasan vektor koji će Hrvatsku na vrijeme prevesti iz doba fosilnih goriva u postfosilno društvo i da se pri tome razvije domaća industrija i zaposle domaći radnici.

O kojim sve lobijima govorimo?
Imamo nekoliko velikih lobija. Prvi lobi je iz Fonda za zaštitu okoliša, tzv. sanacije, koji je napravio više leševa nego što ih je bilo prije – Obrovac, Šibenik, Dugi Rat i Salonit Vranjic. Drugi lobi je vezan za PET ambalažu, a treći je, vjerojatno, smeće samo po sebi. Oni imaju velike interese da sustav ostane kao što je do sada. Tu su curili novci kao u cestogradnji. Samo što ovdje nije u pitanju precijenjeno farbanje tunela, nego su lošom sanacijom tih pogona ugroženi ljudski životi.
Možemo li govoriti konkretno o imenima?
Negdje da, negdje ne. Postoje dokumentirani slučajevi u kojima znamo tko je što skrivio, ali postoje i hipoteze bez dokaza. Te dokaze su već vjerojatno pribavili istražni organi, no majka svih pitanja je zašto to nije pokrenuto i procesuirano. Vjerujem da se zna tko je uvozio PET ambalažu iz Bosne i Hercegovine, u krajnjem slučaju, trag novca će dovesti do počinitelja. Ja nemam te podatke i zaista ne mogu paušalno optuživati ljude. Ono što se mogu pitati kao građanin je zašto ne postoji politička volja da se to riješi. U vezi s PET ambalažom, stalno se perpetuiraju tri imena kroz medije.
Navodno je čak i MUP imao primjedbe na Zakon o otpadu?
Otpad uključuje i opasni otpad. Mi možemo hipotetički reciklirati do 90 posto otpada, a 10 posto je opasni otpad koji i ovako i onako država mora zbrinuti. U tom segmentu rukovanja opasnim otpadom se događaju razne svinjarije, od spaljivanja opasnih ulja u neadekvatnim pogonima, kao što je nedavno bilo u Dugoj Resi, i tako dalje. I mislim da MUP ima prostora ako je pronašao način za optimizaciju sustava, da kažem čak i poboljšanja, dati prijedlog javnoj raspravi. Nisam upoznat s naravi te primjedbe, pa ne mogu dati točan odgovor.

Solarizacija Dalmacije je test inteligencije bilo koje Vlade RH upravo zbog toga jer time imate proizvodnju na mjestu potrošnje, i imate najveću proizvodnju kad je najveća potrošnja, a to je ljeti.

Koje su potencijalne ekološke bombe u Hrvatskoj?
Trenutno planiramo napraviti reviziju 60 najvećih ekoloških bombi u Hrvatskoj, pa možemo sačekati da to bude gotovo. Ono što mogu sigurno reći jest da bih trenutno bio jako zabrinut da sam građanin Šibenika.
Zašto?
Zbog toga što su iz ostataka tvornice Ferolegure izvađeni korisni metali i ostala je hrpa vrlo kancerogenih materijala. Mislim da trenutno u Šibeniku neke jako opasne stvari lete zrakom. I jasno azbest kojem su u Vranjicu već desetljećima izloženi. Proširimo se malo globalno.
Skupina od 22 znanstvenika dramatično je u zadnjem broju časopisa Nature upozorila da svijet srlja prema nepovratnoj katastrofi. Ima li nade za spas?
Svi prije ili kasnije shvate da su ovi koji su bili proglašavani katastrofičarima bili na kraju u pravu. Pravi problem je da će to biti prekasno shvaćeno. Postoje neki vektori koji vode čak prema uništavanju osnova ne samo za daljnji razvoj, nego i za opstanak civilizacije. Tranzicija je moguća, postoji tehnologija, ali jednostavno to odbijaju lobiji i praktički ja sada sve više govorim da su optimisti jednostavno loše obaviješteni pesimisti. Ako sagledate faktore koji se događaju trenutno, kao i simulacije, matematičke modele razvoja događaja u ovih pet do 10 godina, nije dobro.

Vjerujem da se zna tko je uvozio PET ambalažu iz Bosne i Hercegovine, u krajnjem slučaju, trag novca će dovesti do počinitelja. Ja nemam te podatke zaista i ne mogu paušalno optuživati ljude. Ono što se mogu pitati kao građanin je zašto ne postoji politička volja da se to riješi.

Ja sam prvi ozbiljan tekst o klimatskim promjenama čitao u proljeće 2003. godine, gdje se govorilo o ekstremima – više tajfuna u Aziji, više uragana u Americi, veće suše, veće vrućine – a to se događa. Ja ne bih ulazio u rasprave je li to posljedica čovjeka ili ne, ili je to zbog globalnog zatopljenja ili zahlađenja, ali elementarna je činjenica da vidimo da se promjene događaju sukladno matematičkim modelima koji su razvijeni. Dakle, mi zaista možemo očekivati velike probleme. Najosjetljiviji su na te utjecaje Mediteran i Skandinavija. I dok se neke normalne zemlje pripremaju na to, kao Cipar, kao Velika Britanija koja plaća Svjetskoj banci da im pravi izvješće o tome koliko trebaju uložiti da se ublaže posljedice klimatskih promjena, a odgovor je dva posto BDP-a, Hrvatska čeka. Čeka moguću katastrofu. Na Cipru je njihov HEP napravio male reverzibilne hidrocentrale koje obnavljaju vodene akumulacije da imaju i za kapati masline kad je suša i za napajati stoku i gasiti požare. To je savršeno za napraviti recimo na Braču. Ili da čuvamo sjeme otporno na klimatske promjene – naše masline još i jesu koliko-toliko otporne, ali naše rajčice nisu i njihovo sjeme moramo čuvati. Ali i sjeme drugih poljoprivrednih kultura – boba recimo. Ali, jednostavno, Hrvatska se ponaša vrlo autistično prema očitoj prijetnji koja dolazi.

Jelena Šimac
14.06.2012.

Advertisements

About Alpe Adria Green org. 051 311 450

President Alpe Adria Green - international environmental NGOs
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.